Prva odluka bi trebala biti ona sistemska – hladnjak u kombinaciji s ledenicom ili bez nje. Pritom, dakako, ne mislimo na onu malu plastičnu kutiju za spravljanje ledenih kocaka koja obično bude na vrhu unutar hladnjaka i ima svoja posebna plastična vratašca. Takva odluka, u većini slučajeva, već postoji u glavama naših potencijalnih kupaca, ali nisu rijetke situacije u kojima se pred našim prodavačima zapodjene prava svađa između supružnika na temu kakav im je hladnjak potreban.
To smo riješili! Ipak je, dakle, istina da u braku uvijek ispadne onako kako žena kaže. E, sad bi trebalo precizirati hoće li taj hladnjak biti ugradbeni ili samostojeći. Samo, naš se prodavač sad već boji postaviti to pitanje, pa oprezno najprije počne objašnjavati prednosti i nedostatke jednih i drugih, ne bi li nekako preduhitrio ponovno usuglašavanje stavova. Ugradbeni su hladnjaci moderniji i sasvim skriveni vratima u boji kuhinje. Nekako ljepše i uobičajenije, ali to je, nažalost, jedina prednost takvih hladnjaka. Brojnije su mane. U njemu je bitno manje korisnoga prostora za isto mjesto koje zauzima u kuhinji. U ljetnim žegama, kad nam najviše treba i ako prostorija nije klimatizirana, on se počne gušiti i znatno sporije hladi, unatoč svim mogućim odzračnicima i šupljinama koje smo mu ostavili za odhlađivanje. Stvari tu donekle bolje stoje ako je to neki skuplji hladnjak s dva kompresora, ali tek donekle. Sistemi spajanja hladnjaka s vratima od elementa često znaju biti jadne plastične vodilice koje pucaju. Dakle, ako se već odlučujete na kupovinu ugradbenoga hladnjaka, neka to bude onaj sistem sa škarama, takav da se vrata u boji kuhinje direktno pričvršćuju na vrata od hladnjaka.
Sve nabrojene mane ugradbenih hladnjaka su, zapravo, vrline samostojećih. A ružan izgled? Je li baš tako jako ružan? Ima ih i lijepih, raznih boja. Dobro izledaju oni oldtimeri.
Mužu je već pomalo sumnjivo da ga naš prodavač nagovara na kupnju jeftinije kuhinje, umjesto da stvar bude obrnuta. Tko zna što se tu krije, sumnjičavo škilji on, a ženi je svejedno. Konačno ga je nagovorila na novu kuhinju, pa mora onda nešto biti i po njegovome. Makar će, kao i dosad, u kuhinju ulaziti samo da popije čašu vode.
Dakako, nije greška. Mi u KUHINJAMA ŠARIĆ zaista dajemo prednost samostojećim hladnjacima, iako bi nam, naizlgled, trebao biti cilj da s kuhinjom prodamo i veliki, skupi ormar za ugradbeni hladnjak. I ništa se iza toga ne krije, tek dobronamjerni savjet.
I još ponešto. Bio on ugradbeni ili samostojeći, ako ima ledenicu, neka ta ledenica svakako bude dolje, a hladnjak gore. Narednih ćete se dvadesetak godina barem desetorostruko manje puta morati sagnuti u životu. Česte su zabune oko ugradbenih i podpultnih hladnjaka. Podpultni su oni koji mogu stati pod radnu ploču. Neki su širine 50 cm, a neki 60 cm. Zajednička im je karakteristika visina od 82 cm (ili 85 cm s mogućnošću skidanja gornje pokrovne poloče), što je standardna visina donjih elemenata bez radne ploče. Ako takav hladnjak još ima mogućnost da ga sakrijemo vratima u boji kuhinje, onda je on i ugradbeni. Naglasak je na i.
No, ako je neki ugradbeni hladnjak visine 87.5 cm ili 88 cm onda zasigurno nije podpultni, već ide u višlji elemenat, dakle izdiže se iznad radne ploče. Iako se vama, onako odoka, kad ga gledate u dućanu, čini da je visok taman toliko da ide pod radnu ploču. Još ako naletite na trgovca koji je tu počeo raditi prošlog ponedjeljka pa vam samouvjereno tvrdi da to ide ispod radne ploče (jer se i njemu čini taman takve visine), kupit ćete ono što niste željeli.
Sve konstrukcije tipa to se tako ne radi, al’ mi bumo nekaj zmislili u pravilu završe neslavno. Ovdje mislim na uporne kupce i još upornije nestručne majstore-kuhinjare koji silom guraju samostojeće hladnjake u razno-razne predimenzionirane ormare. Ako imate samostojeći hladnjak, nemojte ga zatvarati ni u kakvu kutiju, jer neće dobro raditi. I, napominjemo još jednom, nemojte biti odveć nesretni ako ste, kao vjenčani dar, dobili samostojeći hladnjak i sad ste osuđeni na njega.
