Već prilikom projektiranja kuće ili stana treba voditi računa o nekoliko pravila. Iako projekte većinom izrađuju ovlašteni arhitektonski uredi u kojima stručnjaci znaju kako treba organizirati kuhinju, nisu rijetke ni situacije u kojima se neki sam-svoj-projektant-i-majstor upusti u ozbiljnije preinake svoga stambenog prostora. U takvim slučajevima treba znati (najprije) da su najbolje organizirane one kuhinje koje u tlocrtu čine slovo U ili L. Ravna kuhinja na zidu dugom četiri metra je loše rješenje. Nadalje, vodovodne, odvodne, plinske i električne instalacije treba postaviti tako da se u kuhinjskome nizu izmjenjuju uređaji i manji dijelovi radne plohe. Nagurati hladnjak, sudoper, perilicu i štednjak u jedan kut i ostaviti dva ili tri metra slobodne radne plohe je česta pogreška takvih samoukih projektanata. Radna ploha u kuhinjskome nizu služi za pripremu namirnica prije kuhanja ili pečenja, za odlaganje posuđa koje trenutno koristite i sl. a ne za, primjerice, razvlačenje tijesta za savijače ili kao odlagalište malih kućanskih aparata koje koristite tek povremeno, a ne znate kamo biste ih stavili. Dakako, ako neki od takvih aparata kotistite svakodnveno (rezalicu za kruh) i ako Vam veličina slobodne radne plohe to dopušta, onda neka takvom aparatu bude mjesto na toj radnoj plohi.
Najsretnije je rješenje niz koji započinje hladnjakom, pored kojega je cca 60 cm radne plohe. Nakon toga bi trebao slijediti sudoper s perilicom za posuđe, pa potom opet dio slobodne radne plohe i tek onda ploča s kuhalima. Pećnica može biti ispod nje a može i u nekom povišenom elementu na kraju niza. Dakako, s obje strane kuhališta treba ostaviti slobodnu radnu plohu, pogotovo ako su kuhala plinska. Otvoreni plamen zapalit će povišenu bočnu stranu elementa u kojem je pećnica, ako je ta bočna strana u neposrednoj blizini.
Na mjerenjima često nailazimo i na posebno napravljene dovode i odvode za perilicu. Kućni ih je projektant napravio u najboljoj namjeri, ne znajući da je to nepotrebno. Nerijetko čak i smeta jer strši iz zida baš na onome mjestu na kojemu treba biti perilica. Između perilice i zida je vrlo malo prostora i na tome mjestu ne bi trebalo biti ništa. Čak ni utičnica za tu istu perilicu. Utičnicu je najbolje predvidjeti u nekom slobodnom susjednom elementu. Isto vrijedi i za pećnicu.
Nije nevažan ni raspored ostalih utičnica i strujnih vodova u kuhinji. Iznad svakog slobodnog dijela radne plohe trebalo bi predvidjeti po jednu utičnicu, a to najčešće bude zaboravljeno. Ovisno o veličini kuhinje, treba predvidjeti jedno ili dva radna svjetla. Dovoljno je ostaviti licni kabal (3×1.5) da izlazi iz zida na visini cca 150 cm od poda. I neka ostane metar dugačak. Ne dajte elektirčaru da ga odsiječe na desetak centimetara, ma koliko on to žarko želio. Lako će ga odsjeći onaj tko bude montirao svjetlo. A svjetlo? Fluo cijev, pričvršćena za podnicu gornjih elemenata najbolje je rješenje. Halogene svjetiljke ugrađene u pokrov iznad gornjih elemenata lijepo izgledaju, ali na radnoj plohi od njih nema puno koristi. Halogenke koje ste možda planirali ugraditi u podnice gornjih elemenata također ne bismo preporučili. U odnosu na fluo cijev jako se ugriju, a na radnoj plohi je već ionako dovoljno najrazličitijih proizvođača topline. Osim toga, halogenka ugrađena u podnicu gornjih elementa traži nešto kompliciraniju instalaciju, skrivanje špangi, prigušnica, kablova, luster-klemica…
Pećnica na struju, strujna kuhala, niskomontažni bojler na struju i grijači vode u perilici posuđa su redom veliki potrošači električne energije, pa prilikom projektiranja kuhinjskoga prostora i o tome treba voditi računa. To znači da bi svaki od tih potrošača trebao imati svoj strujni krug koji vodi od zasebnog osigurača. Vodovi za te potrošače bi trebali biti 3×2.5, a osigurači od 16A.
Što se tiče struje, treba još napomenuti da je način polaganja podžbuknih kablova strogo definiran propisima. U obzir dolazi samo i isključivo vodoravno i okomito kabliranje, s jasno vidljivim razvodnim kutijama ispod stropa, tako da znalac (monter iz KUHINJA ŠARIĆ) već prema rasporedu utičnica, prekidača i razvodnih kutija na zidu može gotovo u milimetar odrediti položaj nevidljivih instalacija. Time se potpuno isključuje mogućnost da prilikom bušenja zida probije instalaciju i zakomplicira dan i sebi i Vama. Poneki će se mudrac (teoretičar) sada možda dosjetiti onih malih elektroničkih spravica za ispitivanje položaja podžbuknih instalacija. Isprobali smo ih sve: velike i male, skupe i jeftine, crvene i ljubičaste. Neki pište bez reda i sistema, neki ne pište uopće, a oni skupi pište čim ih izvadite iz torbice. Morate ga iznijeti na livadu ili mu izvaditi baterije ako želite da prestane.
Ako u kući ili stanu postoji plinska instalacija, tada je najčešće u kupaonici veliki, plinski, protočni bojler, koji daje neograničene količine tople vode. Opet u najboljoj namjeri, sam-svoj-majstor vrlo često toplu vodu za sudoper iz takvog bojlera vodi i po desetak metara kroz zidove. To je vrlo nespretno i loše rješenje. Istina, čini se da je dobro imati neograničenu količinu tople vode u sudoperu. No, je li nam to baš potrebno, pogotovo ako je u kuhinji perilica? Tada će nam u sudoperu tek povremeno zatrebati manja količina tople vode. Ako u takvim situacijama najprije trebamo iz dolaznih cijevi istočiti (baciti) nekoliko litara hladne, da bismo, primjerice, isprali ruke s jedva nekoliko decilitara tople, onda nam ta neograničena količina koju sad, kad smo isprali ruke, imamo na raspolaganju, ne znači ništa. Ako je plinski protočni bojler udaljeniji od cca tri do četiri metra, bolje je ispod sudopera imati mali, niskomontažni, električni uređaj i u njemu uvijek spremnih nekoliko litara vruće vode koja je gotovo odmah na raspolaganju. Naravno, ovaj komentar ne vrijedi ako je instalacija opremljena cirkulacijskom pumpom u kombinaciji sa središnjim plinskim protočnim bojlerom.
Ako je zid na kojega treba objesiti gornje kuhinjske elemente načinjen od gipsanih ploča na aluminijskim profilima, nije naodmet u zoni bušenja postaviti drveno ojačanje neposredno ispod gipsa. No, u praksi, zahvaljujući uglavnom odokativnim metodama majstora-projektanta, ta drvena ojačanja možemo naći, ugrađena u zidove, na zaista impresionirajućim visinama. Standardno se donji rub gornjih elemenata postavlja na visinu od 145 cm (mjereno od gotovoga poda). Često će nižoj domaćici odgovarati 140 ili čak 135 cm. No, budući da u postupku neposredne šacometrije majstora koji radi zid uglavnom nema postavljenih donjih elemenata, njemu se čak i tih najvišljih 145 cm čini prenisko, pa ugrađeni drveni nosač naposlijetku završi kao da je u zidu Regočevog Legengrada. Ako elemente visine 90 cm postavljamo na 140 cm od poda (ne bojte se, nije prenisko), onda sredina drvenog nosača ispod gipsa treba biti 226 cm od završenog poda. Nosač neka bude daska debljine 5 cm (fosna) i neka bude dvadesetak cm širine.
Prilikom osmišljavanja svoje buduće kuhinje treba se sjetiti i odzračnika (a ne odvoda) za napu (a ne mapu). Zahvaljujući rastezljivim, širokim, savitljivim cijevima koje uglavnom možete kupiti zajedno s napom, odzračnik nije prevelik problem. Načešće se probija rupa u vanjskome zidu prostorije. U tu rupu je najprikladnije umetnuti sivu kanalizacijsku cijev promjera 110 ili 125 mm. Neke jače nape imaju promjere čak do 160 mm pa i o tome treba razmišljati. Još jedna bitna pojedinost: cijev u zidu položite tako da ima malo pad prema vanjskoj strani zida. Kad ju vjetar zapuni sitnim snijegom i kad se taj snijeg počne topiti, neka curi na vanjsku stranu zida a ne u napu. Ako je napa klasična, podgradbena, rupa može biti na visini cca 190 cm od poda (do središta rupe). Crijevo će tada ostati skriveno u elementu iznad nape. Za samostojeću (kaminsku) napu središte rupe bi trebalo biti na cca 220 cm od poda i nemamo baš puno tolerancije lijevo-desno. Teleskopske maske takvih napa su tek nekoliko centimetara šire od crijeva. Ugradbena (teleskopska) napa također može imati odzračnik na istoj visini i ima znatno više tolerancije u smjeru lijevo-desno. Dakako ako taj zid nije vanjski i ako odzračnik treba probiti na nekom bočnom zidu, onda neka donji rub rupe bude na cca 240 cm od poda. Crijevo će tada biti položeno na stropove gornjih elementa (ili pokrov, ako ga ima). Bolje je tako, nego izrezivati otvore kroz cijeli niz gornjih elemenata. U takvoj će se kombinaciji crijevo zasigurno vidjeti iznad kuhinje. Moguće ga je, nakon montaže kuhinje, sakriti gipsanim pločama, obojanim u istu boju kojom je obojan i zid iza.
