Perilice posuđa

Proizvode se u dvije širine: 45 i 60 cm. Obje mogu biti samostojeće ili ugradbene. I jedne i druge možete staviti pod radnu ploču. One ugradbene su već visoke primjerenih 82 cm, a sa samostojećih, visokih 85 cm, se može skinuti pokrovna ploča, tako da se i one snize za 3 cm. Samostojeće će s prednje strane ostati bijele, inox ili koju ste već boju kupili, a ugradbene imaju mogućnost da se za njihova vrata pričvrste vrata u boji kuhinje. E sad, te ugradbene (s vratima u boji kuhinje) se opet proizvode u dvije varijante. Modernije, skuplje i s više programa pranja i više temperatura vode su uglavnom sasvim prekrivene vratima u boji kuhinje (potpuno integrirane). Tipkice i mali display-ić se nalaze na gornjem rubu vrata i kad perilicu zatvorite, to Vam postaje nedostupno. Ukoliko perilicu tijekom rada treba ugasiti, dovoljno je otvoriti vrata i ugasit će se automatski. Doduše ta vrata treba otvoriti tek centimetar i pričekati sekundu da se mlaznice, pune vode, zaustave. Ako ih otvorite naglo i širom, zalit ćete pola kuhinje.
   Druga varijanta ima vrata u boji kuhinje niža od ravnine ostalih vrata, a gornjih 12 cm perilice ostane vidljivo. Te su perilice uglavnom jeftinije i slabije opremljene. Na tom vidljivom dijelu nalaze se komade. Prednosti ili nedostaci jedne i druge varijante nisu toliko značajne da bi bitno utjecale na izbor. Nekome smeta da se vidi gornji dio perilice, pa će onda kupiti onu potpuno integriranu. Drugi pak žele znati kad je perilice završila s prenjem, jer još ima gomila prljavog posuđa nakon neke fešte. Istina i ona potpuno integrirana kaže bi-bip kad je gotova, ali ako u tom času niste u prostoriji, više ni na koji način ne možete otkriti (osim ako ju otvorite), je li bilo bi-bip ili nije.
   Kao i s hladnjacima, postoji česta zabluda prosječnoga kupca: Vi meni napravite elemenat za perilicu, a perilicu ću kupiti kasnije. NE POSTOJI ELEMENAT ZA PERILICU. Shvatimo li doslovce atribut samostojeća (sama stoji), onda su i one ugradbene (bile s nižim ili višljim vratima), zapravo, samostojeće. Razlika je samo u tome što se kod ugradbenih mogu za njezina tvornička vrata pričvrstiti i vrata u boji kuhinje. Ako perilice nema, ta vrata jednostavno nemamo za što pričvrstiti, što će reći da u kuhinjskome nizu postoji rupa, sve dok ne kupite perilicu. Moguća je samo neka inprovizacija od iverala, koja će, umjesto perilice, nositi vrata. Takva se vrata čak mogu i otvarati. Često kupci od nas traže da napravimo takvu improvizaciju.
   Iako smo već u onome tekstu o projektiranju kuhinja rekli da za perilicu posuđa nisu potrebni dodatni odvodi i dovodi, nije naodmet još jednom naglasiti: IZA PERILICE FIZIČKI NE MOŽE BITI NIŠTA. Možda samo kabal. Crijeva za dovod i odvod vode se kroz podnicu susjednoga elemnta provuku do sifona od sudopera, odnosno do hladne vode za pipu na sudoperu. Na toj hladnoj vodi Vam treba kutni ventil koji se račva. Izvod 3/8 ide na pipu, a onaj veći, 3/4 ide na perilicu.
   Ako ste kupili ugradbenu perilicu i prije ugradnje znatiželjno otvarate i zatvarate vrata, čini Vam se da je opruga koja ih ponovno zatvara prejaka i da tu nešto nije u redu. Ne uzbuđujte se, sve je baš onako kako treba biti. Već je uračunata težina vrata (onih kakva je cijela kuhinja) koja će tek biti pričvršćena za ova postojeća. Oni promućurniji ponekad (baš im vrag ne da mira), skuže da se snaga te opruge (ili češće tih opruga) može podešavati. Odmah dograbe plastičnu kutiju s alatom (iz Pevca za 79,99 kn) i obje opruge otpuste sasvim. Našim su monterima takvi najdraži. Pogotovo ako im koja od tih opruga iskoči iz ležišta.

[envira-gallery id=”224″]