Spajanje ploča

U kutnim je kuhinjama gotovo u pravilu potrebno spojiti radne ploče pod nekim kutem kojega diktiraju zidovi i koji je u malom broju slučajeva pravi (90 stupnjeva). Zato mi u KUHINJAMA ŠARIĆ na mjerenjima obavezno izmjerimo i kut među zidovima. Uz nešto malo trigonometrije naše radne ploče legnu savršeno uza zidove i ne događa se da negdje nešto zijeva.
   Međusobno spajanje radnih ploča izvedivo je na nekoliko načešćih načina. Najjednostavniji je da se obje radne ploče izrežu pod kutem od 45 stupnjeva (gerung). Točnije, pod kutem koji je polovica stvarnoga kuta među zidovima. Prilikom spajanja se dodirne površine premažu silikonom. Najveća mana takvoga spoja je u tome što, bez obzira na silikon, voda vremenom dospije pod laminat i vrlo brzo taj spoj postane kvrgav od nabreklog iverja. Nakon nekog vremena se i laminat počne ljuštiti i pucati.

[envira-gallery id=”204″]

Isti se problem javlja i ako se pod gerung izreže samo onaj profilirani dio radne ploče (oblina), a ostatak se spoji pod pravim kutem. Svako mjesto na radnoj ploči, koje je rezano, postaje osjetljivo na vodu i treba ga zaštiti na neki bolji način.
   Upravo zbog toga je i najuobičajeniji sistem s aluminijskom kutnom lajsnom. Obje se ploče izrežu tako da je kut reza identičan onome kutu koji je među zidovima. Svi se rezovi kantiraju ABS-trakom, a na dodirno mjesto dolazi kutna lajsna profilirana baš prema oblini na radnoj ploči. Pod tu lajsnu se obilato silikonira, a sam rub rezanoga laminata ostane pokriven aluminijem. To je najsigurniji spoj i do njega nikako ne može dospjeti voda.

[envira-gallery id=”207″]